Raskrinkan sam!

Minuciznošću pravog istraživačkog novinara, Pnen me pred cijelom blogerskom javnosti razgolitio kao podlog lažova koji vam izmišlja događaje iz vlastitog života.

Nakon što sam vam među svim ostalim lažima slagao i da je moj otac 1991. bio jedini predstavnik hrvatske vlasti na graničnom prijelazu Bajakovo koji je dočekao izmrcvarene vukovarske ranjenike, jedva sam dočekao da vam prodam svima dugo i podlo smišljanu laž o bolesti svoje bake, koja će samo biti uvod u besramno konstruiranu konspiraciju kontra Zagreba i svih njegovih žitelja. Dakako da moja baka nije bolesna. Eno je, kao prava Hercegovka, čilo, vedro i poletno krade zimnicu od slavonskih domorodaca, koji su prema njoj uvijek bili ljubazni i divni, a ona im, baš kao i njen unuk svojim trenutnim domaćinima, ovako podlo uzvraća svu tu njihovu plemenitost i dobrotu.

A zamalo sam se izvukao. Prema njegovom prvom komentaru na taj tekst učinilo mi se da je lagano nasjeo na to što ja pišem, ali da ima drugo viđenje situacije, te je usput čak i izrazio suosjećanje za baku, čiji samrtni trenutak sam ja naravno izmislio. Zadovoljno sam trljao ruke cijeli taj dan dok su se sljevali komentari potpore, uz onih par koji su svojim istupima potvrđivali moje lažne teze o prisutnosti šovinizma među dijelom zagrepčana, no te podle komentare su zapravo sve moji zagrebački rođaci po nalogu pisali.

Rođaci iz Gruda su imali druga zaduženja. Naime, njih sam ekspeditivno poslao u Dubrovnik da nađu Vina i lome mu prst po prst, sve dok me ne stavi na naslovnicu. Suton, kojem smo rodijačkim vezama sredili postavljanje kompjuterskih mreža u svim institucijama Grada Zagreba, imao je zaduženje upotrijebiti svoj talent u borbi protiv ameba koje bi eventualnu neupitnost moje izopačene konstrukcije doveli u pitanje na naslovnici. 

I sve bi bilo savršeno, samo da dedukcijsko-indukcijsko-kontradikcijska promišljanja kolege Pnena ponekad zažmire na jedno oko. Ali ne. Skoro dvanaest sati kasnije, kad smo već ušli u novi dan, kolegi dolazi iz dupeta u dupe da je možda bio preblag prema Junkyu. Tada me počinje raskrinkavati, pomalo, sa svoja dva uzastopna komentara, gdje me je optužio da sam nečije podrijetlo stavio ispred toga da se radi o ljudini. Radi se naravno o Muniru Podumljaku, čije podrijetlo sam pokušao iskoristiti za neuspjelu ironiju o tome kako nama mora dolaziti čovjek iz Bosne boriti se protiv korupcije, jer nema takvog da se nađe među domaćim pukom. Kako sam ja loš pisac, čije satiričke zavrzlame i promašeno iskomponirane ironije on ne razumije, razmišljam o tome da postavim nekakve rampe za invalide humora ili barem znakove upozorenja:



Ili da se umjesto satire i ironije jednostavno držim viceva o glupom Muniru i Hasi? (znak je iznad i odnosi se i na ovu rečenicu)

 Kirurškom preciznošću kolega Pnen tada iz rukava nabraja sve one za koje mu je itekako bitno samo to koje im je podrijetlo:  Kutle, Gucić, Mudrinić, Mamić, Medić, Miličević, Spajić, Perković, jer na njima se dokazuje kakva je cijela jedna populacija, koja sve ove koji nisu kao nabrojani gleda kao nesposobne. Naravno, kada ja tu šačicu bijednika nazovem ljudskim nulama, on ih prije svega zove Hercegovcima koji su uništili zagrebačke firme, jer oni su za njega prije svega Hercegovci, a za mene su ljudske ništice. Brojkom: 0

Jebemu, kako na Titu i Tuđmanu nikad nitko nije pokušao izvlačiti paraznanstvene zaključke o tome kako među Zagorcima postoji uzrečica da "Ako nisi diktator na Balkanu, nisi sposoban"? (pažnja! - i dalje se krećemo tekstom pojačane satirove aktivnosti)

Naprosto me nokautirao sa argumentacijom: "Koji uspješni Hercegovac nema neku lošu prošlost il putra na glavi?" - Znam! Šelendić! Ah kvragu, on nije Hercegovac, on je zagrepčanin... I ima putra na glavi. Kvragu, teško je nositi se s tom socijalističkom argumentacijom iz vremena mračnih kolegi Pnenu gdje se smatralo da jedino nepošteni (Hercegovci) mogu biti uspješni. To je taj zdravi stav zbog kojeg se strani ulagači otimaju za ulaganje u Hrvatsku. (satir skočio u tekst i iskočio)



Pa kaže Pnen:

"Svugdje postoji mržnja, ali netko tko je ovdje pet godina nema nikakvo pravo pričati na onakav osuđujuć način, posebno jer nije nikada ništa od navedenoga iskusio."

Imam ja pravo Pnen, ono ustavom dano, na slobodu govora i mišljenja, i na taj moj govor i mišljenje se suprotstavi govorom i mišljenjem, a ne tupim komunističko-fašističkim metodama oduzimanja meni prava na mišljenje. Možda bi se ti htio pridružiti svojoj ideološkoj bratiji preko u Srbiji koja pizdi na kolumne Borisa Dežulovića koji se odselio u Beograd i sad prca srpske gedžovane s kojima imaš mnogo toga zajedničkog. Možda bi nama dvojici vi, u svem svom kozmopolitizmu mogli propisati nekakav cenzus koliko se to godina mora negdje provesti da bi se nešto kritiziralo što nije u redu?

A drugo, kako to ti, poslije svega što sam ovdje pisao i bez obzira što ti mislio o tome što ja pišem,  dovodiš u pitanje jesam li ja nešto iskusio ili nisam? Čak štoviše, ideš toliko daleko da tvrdiš kako ja samo pišem o nečemu što sam čuo da se događa drugima? Vidiš, ja živim u Zagrebu skoro pet godina, a kažeš da ga nisam upoznao, čak štoviše želiš me svesti na kretenoidnu karikaturu koja ima papirić u ruci sa detaljnim uputama na koji tramvaj sjesti za doći od točke A (stan) do točke B (faks), koja u svoj svojoj asocijalnosti nije bila u stanju sve te godine ni nekakvog zagrepčana upoznati, već se čvrsto drži svog plemena i sluša njihove lovačke priče oko plemenske vatre, dok guslamo i gangamo - kažeš šalu na stranu za ovo, ali jasno mi je što zapravo misliš o meni. S druge strane, ti mene nikad nisi osobno upoznao, dakle ne znaš me, a spreman si proglasiti me lažovom. 

Padali smo nisko na ovom servisu, ali ovako nisko kao ti nikada.

Ja ni jednom rečenicom ne sporim sve što si ti doživio od nekih Hercegovaca. Zato ti i nisam ni odgovarao na komentare, jer ti vjerujem. Ali zašto ti onda dovodiš u pitanje sve ono što sam ja iskusio u Zagrebu, od nekih zagrepčana? Možeš li si ti barem zamisliti kako je meni, unutar jedne tvrde katoličke i proustaške hercegovačke obitelji, biti ovih lijevih usmjerenja. Puno teže, nego tebi koji si samo znao naletiti na njih.

Pričao sam ti o nedostatku perspektive već jako puno puta. Ako krenem od mog šukundjeda Ivana, koji se početkom 20. st. doselio iz dalmatinske zagore u Slavoniju, gdje su ga Šokci smatrali dotepencem, iako su se ti Šokci doselili tamo samo 200 godina ranije, ali oni su sebe smatrali domorodcima. Moj djed, njegov unuk, je i dalje prezreni Dalmatinac u Slavoniji, iako ja ne znam čovjeka koji više voli "kerenje" s tamburašima od mog djeda. Za šoviniste nemožeš nikada biti dovoljno dobar kao domorodci, nikada ti te njihove običaje i kulturu ne možeš voljeti kao oni sami.

New York, kao jedan uistinu kozmopolitski grad, ima četvrti gdje određeni doptepenci žive u većini, održavaju svoju kulturu, i nitko im to ne osporava, koliko god ta kultura egzotična, neobična i nekima okrutna bila. I među njima ima i japanskih yakuza i kineskih trijada i pakistanskih članova Al Qaide. Ali nitko zbog toga nije spreman osporiti svim Japancima, Kinezima i Pakistancima pravo da žive u New Yorku.

Pa kaže dalje:
"Samo se ne smije dopustit da svoje mišljenje postavljaju kao činjenicu, te ih se mora upozorit kada su prešli granicu."

O-ho-ho... I onda sam ja komunist? Iako je meni Che Guevarra, crvene majice, srp i čekić dobra zajebancija koja određenim grupacijama diže tlak, vidi se tko je od nas dvojice pravi boljševik: "Drugovi, mi jesmo za demokratiju, al' ne da svatko priča što hoće." Što kad se pređe granica? Koja "konačna riješenja" predlažete druže Pnen?

"Družim se s mnogo studenata izvan Zagreba, što konstantno, što u prolazu i nikada nisam generalizirao iako sam mogao. Ali nisam, stvar odgoja i kulturna kočnica koja me često ljuti i trza, ali i drži pod kontrolom."

Moj kolega, moram ti priznati da je "kulturna kočnica" jedan od najmonstruoznijih izraza s kojima sam se susreo na ovom skoro pa dvogodišnjem blogorovanju. Kulturna kočnica bi značila zapravo da je tvoja širokogrudnost i otvorenost prema svima, jedna velika maska i poza, jer tebe "ljute" i ti "trzaš" na te neke ljude, ali si neiskren i prema njima i prema sebi. Strah me i pomisliti kakvu zaključanu zvijer čuvaš u sebi. 

Oh, kad bi samo mogao pustiti tog zloduha šovenskog da malo pravi reda po Zagrebu... Već vidim Pnenove jurišnike kako razbijaju tvornice Hercegovcima i ostalim dotepencima. Pozdravljaju se sa: "Za Agram - SPREMAN!" Stavljaju sljedeće plakate na hercegovačke kuće, a onu trokraku zvijezdu šiju na njih:

E, sada, da ti opet stavljam Satirov znak ili si makar dio onoga gore odlomka uspio shvatiti kao crnohumornu zajebanciju na svoj račun? Stavit ćemo za svaki slučaj, jer nam treba za sljedeći odlomak:



I konačno zaključuje plavičasto, kako da je blog kakve šiparice, pa boja slova:

"Danas je stanje u Zagrebu uistinu kao u Njemačkoj, ali Njemačkoj u 21. stoljeću, a prema ljudima izvan Zagreba uistinu se ponašamo kao Njemačka 21. stoljeća prema Židovima, ali problem je što se ljudi izvan Zagreba ponašaju prema nama kao Židovi 21. stoljeća prema Nijemcima (a i svima ostalima)."

Analizirajmo ovaj protubludno-logični sud. Dakle - Zagreb se prema nama koji smo izvan Zagreba odnosi kao Nijemci prema Židovima u 21. st. - dakle žao vam je zbog sveg zla što ste nam nanijeli i isplaćujete nam debele odštete. Di to? S druge strane, mi koji nismo iz Zagreba se prema Zagrebu odnosimo kao Židovi prema Nijemcima u 21. st., iako nije jasno na što to autor točno cilja ovom neuspjelom analogijom, koju spašava zagradom u kojoj napominje i ostale, a to su valjda Palestinci, kao jedini koji uistinu trpe posljedice izraelske politike. Znači vi ste Palestinci?

Dobra vam ova Gaza, jebote. 
Zato i bježimo svi preko zida kod vas.

p.s. Zahvala Metahuman grafičkom studiju na slikama koje govore tisuću riječi.