- uskliknuo je slavodobitno velečasni Ivan Varoščić završavajući svoj referat religiozno-promidžbenog programa na kraju pretprošlonedjeljnje mise. Euforija ga je obuzela zbog toga što mu je sjelo šezdeset tisuća kuna od kukavnih županjaca i još dvjesto tisuća od zabludjele biskupije. Neka patim ja, pomislio je.
A jada, a bijede ljudske. Kao da ja patim u ikojem smislu zbog "uspješnosti" njegova megalomanskog pothvata. Nimalo.
Meni je to sve skupa smiješno. Kao što su mi smiješni zagrepčani koji dopuštaju da im šačica dotepenaca caruje gradom devastirajući ga svakom sljedećom gradnjom, tako su mi smiješni i županjci koji trpe Varoščićeve graditeljske poduhvate kao i one nadležne korumpirane pojedince u sukobu interesa koji su mu tu gradnju uopće dopustili.
Smiješan mi je Varoščić, uživljen u svoju misiju, uspoređujući svoje patnje uzrokovane napadom s ovog bloga sa apostolima kojima je Isus rekao kako će ispaštat da bi došli do kraljevstva nebeskog... Tako je lijepo kad imamo tako skromne Isusove poslanike na zemlji koji sami sebe smještaju tamo gdje će bogataši ući tek kad deva prođe kroz iglene uši, a vjerovatno ni tad. Ponizan je baš kao farizej iz Isusove prispodobe koji se ovako molio:
"Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem."
Ah, blago nama sa takvim župnikom koji napadaje na sebe uspoređuje sa devastacijom kipa svetog Ante koja se dogodila prije kojeg tjedna , sa pucanjem partizana po raspelu 1945. Naravno, prema njegovoj prepričanoj legendi  odnekud je doletio metak božanskom intervencijom i pogodio prljavu svinju komunjarsku bezbožničku na isto mjesto gdje i on Raspetoga. Valjda će i mene, svesrdno se nada Varoščić.
Ali ne samo da se nada. On nešto tako i proročanski najavljuje, proklinjući moju obitelj i mene s propovjedaonice, siktajući baš poput one snahe iz Šume striborove Ivane Brlić Mažuranić. U apsolutnom propovjedničkom deliriju anatemizirao je sljedećim riječima:

"Moj me ministrant kojem sam predavao vjeronauk i u osnovnoj školi i 4 godine u
srednjoj školi stavio na stup srama na internetu. Nikada on to sebi neće moći oprostiti. Ako
si i oprosti, savjest će ga peć. Patit će, i on i njegova obitelj zbog toga."

Jako lijepo sročeno velečasni. Samo, to što sam vam bio ministrant i što ste mi toliko godina vjeronauka održali nije vam kupilo alibi kod mene. Ništa ja vama ne dugujem zbog toga. Čak štoviše, svojim vjeronaucima i halapljivošću kod blagoslova kuća, samo ste me odbili od katoličke vjere. Nikakvu pseću odanost i poslušnost ne možete očekivat od mene dok peljušite naivne starice koje vam iz straha da ih ne prozivate sa oltara od dvjesto kuna penzije daju sto za vaše nepotrebne projekte.
Nikad ja to sebi neću moći oprostiti... Točno to. Jer, ne znam tko od nas dvojice stalno čeprka po tome što sam ja pisao - vi ili ja? Tko to točno sebi nije nešto oprostio? Koga to uistinu peče savjest?
Patit ću ja i moja obitelj zbog toga... Lijep sadistički ispad, nema šta. Ajde da ste se zadržali na meni. Ne. Vama je to bilo malo. Zašto bi ja samo trpio posljedice vlastoručnog napada na vašu veličinu, kad može cijela moja obitelj? Majku ste mi, koja me molila da ne pišem onaj prvi tekst, ni krivu ni dužnu izsotonizirali. Tko je sljedeći? Možda ovaj moj najmlađi brat, od osam godina? I on treba patiti? Jebiga, skrivilo dijete to što je meni u rodu. Možda to ide i šire? Možda je cijela obitelj Zovak sad ukleta?
Gdje je tu Bog, Isus, zapovijed ljubavi, agape... Gdje je to u ovim vašim histeričnim riječima? Gdje je vaš pravednički gnjev kad sahranjujete najcrnje županjske komunjare, kojima neobjašnjivo lijepopojite nad rakom? I gdje je pijetet zaslužnicima, poput onoga pokojnog pedagoga iz obrtničke škole kojem ste ni krivom ni dužnom istresli najružnije pogrde koje nemaju veze s tim, kako čujem, divnim čovjekom?


Ne mora se biti arhitekt i građevinac da se vidi kako je ovo loše, iako se potonji slažu. "Genijalni" arhitekti s Kaptola, očito školovani kod najgenijalnijeg od najgenijalnijih hrvatskih arhitekata, Jure Radića, napravili su petnaest metarski uzaludno visoku "Vilu propuh" na kojoj su mnogi županjci već izgubili zdravlje. I naravno, nećemo od stupidnih arhitekata tražiti da riješe taj problem... Ne. Prvo ćemo od  boležljivih županjaca tražiti još sto tisuća kuna kako bi ispravili tuđe idiotluke. Kaže velečasni Varoščić da će stavit prozore za te novce. Ne znam samo kakvi to prozori mogu riješiti onu glomaznu rupetinu iza oltara.

A da vidite tek višenamjensku betonjaru od dvorane stručno maskiranu iza fasadne cigle? Hahahaha...

I tako, ja se i dalje smijem...

Neka pati koga smeta, ha velečasni?

Točno tako.